Lingvističke aktuelnosti

Upisano u kategoriju: Prikazi, Broj 4

Svenka Savić i Veronika Mitro: PSOVKE U SRPSKOM JEZIKU. (serija: Razgovorni srpski jezik, knjiga 3), Novi Sad, 1998, str. 159 Knjiga je nastala u okviru projekta „Psiholingvistička istraživanja” na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu u periodu od 1993. do 1998. godine. O psovkama se kod nas veoma malo pisalo i cilj ove knjige  je da se podstakne interdisciplinarno istraživanje psovki u srpskom jeziku.  Knjiga sadrži 15 poglavlja: Diskursne osobine psovke u srpskom jeziku (5–39 str.), Psovke i o psovkama u medijima (39–62), Psovke u vicevima (63–68), Turbo-folk, psovke i po koji izraz (67–70), Psovke u grafitima (71–74), Psovke u kompjuterom posredovanoj komunikaciji (75–76),  Psovke u prevodima filmova na televiziji (77–79), Psovke u različitim svakodnevnim razgovornim situacijama (80–87), Psovke u kući (88–98), Psovke u uznemiravajućim telefonskim razgovorima (99–109), Psovke studenata/kinja i profesora/ki (110–119), Psovke odraslih govornika (120–121), Psovke učenika srednje škole (122–123), Psovke iz drugih izvora (124–134), Rečnik psovki i pogrdnih izraza (135–159). Diskursne osobine psovke u srpskom jeziku. Poglavlje se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu se nizanjem pitanja i odgovora definiše psovka, govori se o njenoj formi i upotrebi. Drugi dio poglavlja predstavljaju rezultati do kojih  su došle autorke istražujući psovke u Novom Sadu.  Autorke ističu da su psovke  prisutne u svim jezicima, a njihovo proučavanje korisno je za prevodioce ali i za lingviste, psihologe, diplomate, književnike, novinare i ostale stručnjake. Međutim, kod nas se o psovkama dosad nije mnogo pisalo.U ovom delu analizirane su psovke u svakodnevnom razgovoru obrazovanih ljudi u gradu, a akcenat je na diskursnim osobinama psovki. Poređenje s drugim jezicima je otežano jer je u većini rječnika psovka predstavljena bez diskursnih i kontekstualnih naznaka. Psovka se definiše kao govorni čin ekspresiva kojim se izražava najčešće loša konverzaciona navika. Svrstava se u kratke formulaičke izraze poput kletvi, zakletvi, rugalica i sl. Karakterišu je jednostavna i prepoznatljiva sintaksička struktura i velika frekvencija upotrebe istih leksema. Najčešće se sastoji od tri riječi. U poziciji predikata nalaze se dva glagola, a uz njih stoje odredbe u 1. ili 2. licu jednine i rijeđe u 3. licu. Red riječi je ustaljen, prezent je dominantan, a slijede imperativ i optativ. Psuje se riječima kojima se određuju najbliži rodbinski odnosi, dijelovi tijela, imena osoba, predmeta, životinja i sl. Psovke se pojavljuju i u skraćenoj formi, kada postaju uzrečice.  Na ovom mjestu se ističe potreba da se  o formi psovki napiše posebna studija. Podaci o upotrebi i frkvenciji psovki su nepotpuni i zastarjeli pa je potrebno ponovo odrediti mjesto psovke u svakodnevnom razgovoru, posebno u velikim gradovima, vodeći računa o više faktora: uzrastu, polu, obrazovanju, poznatosti, prisustvu treće osobe, statusnoj razlici, socijalnom okruženju i sl. Na projektu u Novom Sadu sakupljen je velik broj psovki iz Novog Sada, Beograda, Loznice, a dopunjene su i psovkama  iz drugih izvora sakupljenim u različitim krajevima zemlje (Stig, Banija). U istraživanju je određena interakcijska jedinica (faktori nejezičkog konteksta  i socijalne situacije neophodni za identifikovanje značenja psovke) i  interakcijska norma koja objedinjuje verbalni znak, sagovornike, kontekst i situaciju. Ustanovljena su i regulativna interakcijska pravila tj. uslovi koji doprinose upotrebi ili izostanku psovki u razgovoru:1.           Poznatost među sagovornicima (psovki je više među poznatima);2.           Prisustvo treće osobe;3.           Faktor uzrasta u kombinaciji sa drugim komponentama interakcije;4.           Pol;5.           Obrazovanje (očekuje se da obrazovani manje psuju, što je zabluda);6.           Socijalno okruženje.

            Potrebno je detaljnije analizirati psovke i sa stanovišta regionalne i geografske rasprostranjenosti.

            Autorke se ne zalažu za psovanje, već  da se psovka analizira shodno namjeri govornika i njenoj realizaciji u ukupnom jezičkom ponašanju u socijalnom okruženju, a ne kao „jezik ulice” koji se mora iskorijeniti. Na kraju poglavlja nalazi se spisak literature i izvora, a u okvirenim poljima na donjoj margini teksta  od 3. do 32. strane štampane su poslovice psovke preuzete iz knjige N. Bogdanovića.            Psovke i o psovkama u medijima. Poglavlje je transkript razgovora emitovanog na TV «Novi Sad plus» u emisiji «Tabloid» 4. oktobra 1998. Voditelj je bio Aleksandar Filipović, a gosti Svenka Savić i Žarko Trebješanin. Iznijeti su stavovi da se psovka nepravedno zanemaruje u našoj nauci, iako je već ušla u javnu komunikaciju. U Rečnik SANU ova leksika nije unošena. Svenka Savić navodi da je psovka spominjana još u Dušanovom zakoniku i misli da će psovka postojati uvijek i kod svih naroda, jer je neophodna za izražavanje određenih emocionalnih stavova. Čak i mnogi naučnici iz stranih jezika pišu o našim psovkama. Proces demokratizacije jezika je počeo i psovke se sve više sreću u javnoj komunikaciji i kod poznatih ljudi. Žarko Trebješanin smatra da psovka ima funkciju katarze i da opscene riječi treba da se proučavaju kao i sve ostale. Posebno je zanimljiva njihova psiholingvistička strana. One su dio grupnog identiteta. Psovke, po njegovom mišljenju, treba proučavati i zbog arhaičnog sloja jezika.

            Ovaj razgovor je samo jedan u nizu mnogih u kojima su učestvovali saradnici na projektu „Psiholingvistička istraživanja” da bi i ostale upoznali sa rezultatima svojih istraživanja i naglasili koliko je bitno da se opscena leksika posmatra ravnopravno sa ostalim riječima našeg jezika.

            Psovke u vicevima. Psovke su veoma bitne u vicevima, jer vic gubi na snazi ukoliko se ne ispriča autentično.             Turbo-folk, psovke i po koji izraz. Ističe se da je potrebno posvetiti više pažnje analizi folk, rok i pop muzike. Pominje se Rambo Amadeus koji psovku koristi u borbi protiv malograđanštine i klišetiranog života svakodnevice. Navodi se nekoliko tekstova iz njegovih pjesama.            Psovke u grafitima. „Grafit kao žanr i psovka kao njegov inventar katalizatori su emocija za napad i za odbranu pojedinca.” Primjećuje se porast psovki u grafitima u posljednjih deset godina.            Psovke u kompjuterom posredovanoj komunikaciji. Psovke srećemo i u privatnim faks i e–mail porukama. Česta je i mimikrija psovki (stavljanje tačkice umjesto opscene riječi, eufemizmi, metateze i sl.).            Psovke u prevodima filmova na televiziji. Količina psovki na televiziji zavisi od više faktora: da li je stanica državna ili privatna; koji tip emisije je u pitanju; koji je tip razgovora i sl. Veći jezički konzervativizam primjećuje se u državnim institucijama.            Psovke u različitim svakodnevnim razgovornim situacijama. Poglavlje donosi 30 različitih životnih situacija u kojima se javljaju psovke. Vidimo da psuju svi: visokoobrazovani i neobrazovani, mladi i stari, žene i muškarci, stanovnici sela i gradova.            Psovke u kući. U ovom poglavlju zabilježeni su razgovori u  različitim razgovornim situacijama porodice iz Beograda i porodice iz Novog Sada.            Psovke u uznemiravajućim telefonskim razgovorima. Snimljeni su razgovori nepoznatih osoba koje su uznemiravale ukućane jedne beogradske porodice.            Preostala četiri poglavlja Psovke studenata/kinja i profesora/ki, Psovke odraslih govornika, Psovke učenika srednje škole, Psovke iz drugih izvora  donose popis psovki koje su prikupljene anketama ili su preuzete iz drugih izvora.            Na kraju knjige nalazi se Rečnik psovki i pogrdnih izraza.            Knjiga je puna ilustracija i viceva, što je čini zanimljivom i za širu čitalačku publiku.  Željka Malobabić  (Beograd)

5731 komentara »


  1. Fatal error: Allowed memory size of 16777216 bytes exhausted (tried to allocate 565 bytes) in /var/www/aktuelnosti/wp-includes/formatting.php on line 621