Lingvističke aktuelnosti

Upisano u kategoriju: Intervju, Broj 5

SRBISTIKA I SERBOKROATISTIKA U SAD

 Intervju Lingvističkih aktuelnosti iz serije „Srbistika na strani” 

Ragovaramo sa Prof. Waylesom Browneom (Vejlz Braun), jednim od vodećih američkih serbokroatista. Za početak daćemo njegove bio-bibliografske podatke.

 

Diplomirao je lingvistiku i slavistiku na Univerzitetu Harvard, postdiplomski studij kod Chomskog na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology), slušao je predavanja R. Jakobsona na oba spomenuta univerziteta. Specijalizacija je bila u Novom Sadu 1964–65. kod profesora P. Ivića i M. Ivić. Predavao je slavensku lingvistiku na univerzitetima Yale i Brown, proveo više godina na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radeći na Kontrastivnim projektima kod prof. R. Filipovića, kod kojeg je i odbranio doktorat 1981. pod naslovom Relativna rečenica u hrvatskom ili srpskom jeziku u poređenju s engleskom situacijom. Predaje (s prekidima) od 1974. na univerzitetu Cornell u malom mjestu Ithaca (država New York). Bavi se srpskohrvatskim jezičkim materijalom u svim standardnim oblicima, zatim drugim južnoslavenskim i balkanskim jezicima. Pored spomenutih, predaje i poljski, staroslavenski i dr. jezike. U proučavanju tih jezika primjenjuje općelingvističke metode, a koristi dobivene podatke i spoznaje za razvitak lingvističkih teorija.

 

LA: Na koliko univerziteta i naučnih ustanova u SAD danas postoji srbistika odnosno serbokroatistika, koliki je prosječan broj studenata i koje nastavne i naučne aktivnosti? Koji su najaktivniji centri?

 

WB: Ni na jednoj ustanovi u SAD ne postoji ni srbistika ni serbokroatistika u smislu odsjeka, kao ni predmeta iz kojeg se može steći diploma. (Može, naravno, biti tema za magisterij odnosno doktorat iz slavistike, lingvistike ili komparativne književnosti.) Jezik se predaje na ca. 30 ustanova u okviru dodiplomskih i/ili postdiplomskih studija slavistike ili rusistike, negdje svake godine a negdje prema

potrebi odnosno kad studenti to zahtijevaju. Obično se nudi samo prva godina ili prva i druga, vrlo rijetko treća. Broj studenata u razredu varira od 1 do 15. Svi nemaju slavistiku „pod A”, čak većinom se radi o studentima sa sasvim drugih smjerova (npr. arhitekture, ekonomije, historije, prava, tehnike), koji su upisali jezik kao pomoćni predmet ili radi ličnog interesa. Po mom iskustvu ca. polovica njih uči  jezik iz ličnih razloga (djed ili baka iz južnoslavenskih krajeva, momak ili djevojka iz istih, ljubav prema folkloru i narodnoj muzici, želja da se pruži pomoć izbjeglicama i stradalima u ratu u Bosni). Najnoviji podaci o ukupnom broju studenata u SAD odnose se na jesen 1998, a skupila ih je Modern Language Association iz New Yorka. „Srpskohrvatski” je te godine učilo 66 dodiplomskih i 12 postdiplomskih studenata na ukupno 10 ustanova, zatim 76 vojnih lica. Za „hrvatski” je naveden samo jedan univerzitet sa svega jednim studentom. „Srpski” prema navodima tri ustanove učilo je 22 dodiplomaca plus 15 postdiplomaca. Književnost bivših jugoslavenskih naroda se mnogo rjeđe predaje nego što je slučaj s jezikom, svega na desetak univerziteta: Harvard, Columbia, Ohio State University, University of California at Berkeley, University of California at Los Angeles, University of Chicago, University of Kansas, Indiana University, University of Michigan, University of North Carolina, University of Wisconsin u gradu Madison. To bi po mojoj procjeni bili ujedno i najaktivniji centri. Svoj univerzitet tu ne ubrajam zbog odsutnosti književnosti, iako na Cornellu postoji izvjestan broj interesenata za Bosnu i dr. južnoslavenske zemlje. Posebno treba pomenuti i pohvaliti posjećene ljetne tečajeve ovog i drugih jezika koje organiziraju Indiana University, University of Pittsburgh i Arizona State University.

 

LA:  Koliko se u toj oblasti promijenilo od ranih devedesetih? Da li su mijenjani nazivi, koncepcija? Kakav je odnos srbistike prema drugim serbokroatističkim granama. Kako su sva naša politička zbivanja uticala na broj studenata?

 

WB: Malo se promijenilo u pogledu naziva. Na većini fakulteta, ako se jezik i spominje, naziva se kao prije srpskohrvatski. Velika je inercija na našim fakultetima u pogledu mijenjanja naziva već postojećeg predmeta. Broj studenata je, čini se, nešto veći nego što je u prosjeku bio tokom 70–80-ih godina dvadesetog vijeka, ali porast nije dramatičan. To što se na temelju istog jezičnog materijala oblikovalo više standardnih oblika, predstavlja jednu vrlo privlačnu okolnost za teoretičara, ali i jednu od najvećih nevolja za pedagoga. Naime potrebe studenata mogu biti razne, međutim, vrlo je malo stručnjaka koji bi bili u stanju da pomognu jednom studentu da se izrazi bez pogreške na srpskom standardu, drugom da nešto kaže na način prihvatljiv za predstavnike hrvatskog standarda, a trećem da govori onako kako je prihvaćeno u Bosni. Za stručnjaka je to teško, pa makar bio izvorni govornik jednog od standarda, a za slavistu kojem je ovo drugi ili treći jezik (prvenstveno je, recimo, rusist, odnosno polonist), sasvim nemoguće. Prije devedesetih godina bilo je mnogo lakše putovati u Jugoslaviju nego u bilo koju drugu slavensku zemlju, pa bi naši slavisti često i rado boravili u SFRJ, međutim, sada mogu ići nesmetano u zemlju za koju se interesiraju, a rjeđe osjećaju razloga da jedan dio  boravka u Evropi posvete jednoj od južnoslavenskih država. Desila se svakako jedna važna promjena u svijesti intelektualne javnosti koja negativno utiče na interes za srbistiku. Nisam sociolog a ni istraživač javnog mišljenja, pa mogu samo pokušati da opišem o čemu se radi. Prije par generacija pojam ‘rat’ nije obavezno imao negativan prizvuk, nego bi publika u jednom konkretnom slučaju pokazala razumijevanja za faktičkog pobjednika, u drugom bi stala na strani nesuđenog pobjednika, a u stvari žrtve. Pojam ratne slave nije bio nepoznat. Sada, međutim, važno je samo to tko je koga slao u rat i protiv koga. Ako je jedna strana ratovala protiv civila, u minusu je u očima suvremene publike. Ratnu slavu je smijenila svijest o ratnoj neslavi. To potencijalno otežava recepciju srpske kulture i književnosti. Ako naš čitalac lijepe književnosti vidi da se kod najvećih srpskih pisaca jedanput veliča uspješan pohod na muslimane civile, a drugom prilikom valorizira uzdržavanje od ratovanja protiv naoružanog neprijatelja, teže će shvatiti o kakvim je vrijednostima riječ nego što je ranije bio slučaj. S tim u vezi dao bih sasvim konkretnu preporuku, v. odgovor na sljedeće pitanje.

 

LA: Kako vidite budućnost srbistike i serbokroatistike u SAD? Posebno, šta treba uraditi da ova istraživačka oblast u Americi ne zamre?

 

WB: Treba svakako nastaviti s održavanjem ljetnih tečajeva za strane studente. Ako se žele privući i američki studenti i stručnjaci, trebalo bi se uzeti u obzir da nastava u Americi, za razliku od Evrope, počinje već krajem augusta/avgusta, tako da je kurs koji se odrzava u septembru manje atraktivan za naše ljude. Treba sastaviti, izdati i učiniti dostupnim više pomagala za studente jezika i književnosti. Postoje udžbenici jezika, ali nijedan nije savršen, u svima postoje krupni nedostaci, važni pojmovi ostaju bez objašnjenja, koriste se riječi, a u rječniku nisu definirane, objašnjenja na engleskom jeziku nisu dostupna studentima kojima je engleski maternji jezik i sl. Nema rječnika tipa Collins Praktyczny Slownik Angielsko-Polski, Polsko-Angielski koji bi se izričito obratio stranom studentu, dakle, rječnika koji bi za svaku imenicu dosljedno naveo genitiv singulara i nominativ plurala, konjugaciju i aspekt svakog glagola, padež(e) uz glagol i sl. (Postoji veliki Bensonov rječnik koji je međutim preskup i preopširan da bi ga svaki strani student mogao nabaviti i nositi sa sobom.) U pogledu nauke o književnosti situacija je, čini mi se, sasvim analogna. U bivšim jug. republikama postoji mnoštvo udžbenika, ali su svi sastavljeni za domaće studente, za one koji već znaju koje se sve vrijednosti podrazumijevaju u nacionalnoj književnosti. Trebalo bi sastaviti udžbenik srpske (slično i bosanske, hrvatske, crnogorske) književnosti koji bi pružio tumačenje dotične književnosti, njenog historijskog razvoja i uzajamnosti sa susjednim i svjetskim književnostima na način razumljiv za stranog studenta početnika, naravno u što objektivnijem i što manje takmičarskom duhu. Rekoh „učiniti dostupnim”, a to zahtijeva dodatni komentar. Dostupna je ona publikacija koja se može naručiti u jednom ili više primjeraka, platiti kreditnom karticom ili ličnim čekom i primiti u razumnom roku. Praktički je nedostupno, zbog razlike između američkog i evropskog bankovnog i poštanskog sistema, ono što se mora platiti uplatnicom/doznakom na račun br. taj i taj. Još jedno dragocjeno pomagalo bio bi korpus tekstova na srpskom standardu dostupan preko interneta i u kojem bi se mogli naći primjeri upotrebe pojedinih riječi i izraza. Momentalno postoji korpus bosanskih tekstova na adresi http://www.tekstlab.uio.no/Bosnian/Corpus.html i hrvatski korpus na http://www.hnk.ffzg.hr/Default.htm. I jedan i drugi korpus mi je od velike pomoći kako u istraživačkom radu, tako i u praktičkoj nastavi. Hrvatski korpus je mnogo opširniji (ca. 8 miliona riječi prema 1,5 miliona u Bosanskom) ali je bosanski pretraživač znatno razvijeniji od hrvatskoga. O korišćenju korpusa u slavistici v. članak „You always forget something…” koji će uskoro izaci u radovima sa skupa Formal Approaches to Slavic Linguistics t. 9. Posebnu nevolju za profesora jezika (pored već navedenih) predstavlja pojava kvaziizvornog govornika, tj. studenta koji je nešto malo naučio kod kuće, a sad više nije u stanju da svoje parcijalno znanje proširi i unese popravke. Na to sam obratio pažnju u članku prije desetak godina (v. Književnost i jezik 1990. knj. 37 br. 3). Korisno bi bilo na tečajevima za strance u zemlji (tj. tamo gdje su uzorci studenata najbrojniji) provoditi opširnija lingvistička i psihološka istraživanja pojave  kvazigovornika i eventualno tražiti načina da im se pomogne.

  

Wayles Browne, Assoc. Prof. of Linguistics

Department of Linguistics

Morrill Hall 220, Cornell University

Ithaca, New York 14853, U.S.A.

 

tel. 607-255-0712 (o), 607-273-3009 (h)

fax 607-255-2044 (write FOR W. BROWNE)

e-mail: ewb2@cornell.edu

 

Bez komentara »

No comments yet.

RSS feed for comments on this post. TrackBack URL

Leave a comment

You must be logged in to post a comment.

Napravljeno pomoćuWordPressa