Lingvističke aktuelnosti

Upisano u kategoriju: Disertacije, Broj 5

 

Anna Tuszyńska  (Poznanj)

STRUKTURA I UČESTALOST GREŠAKA KOJE PRAVE POLJACI U PROCESU UČENJA HRVATSKOGA/SRPSKOGA JEZIKA

 

Struktura i učestalost grešaka koje prave Poljaci u procesu učenja hrvatskoga/srpskoga jezika tema je magistarske rasprave koju je Anna Tuszyńska odbranila 27. IV. 1999. na Sveučilištu Adama Mickiewicza u Poznanju (Poljska). Mentor rasprave bio je prof. dr Danko Šipka. Komisiju su sačinjavali prof. dr hab. Tadeusz Zdancewicz i prof. dr Danko Šipka.

Cilj rasprave bio je izdvajanje, klasifikacija i analiza grešaka koje prave Poljaci u procesu učenja hrvatskoga/srpskoga jezika. Analiza se zasnivala na postojećim podacima i na podacima eksperimentalnoga istraživanja. U raspravi se prije svega obraćala pažnja na razloge grešaka i uvjete u kojima se pojavljaju.

U vezi s učenjem stranoga jezika potrebno je govoriti o greškama tim više što postoji izuzetno mali broj radova koji opisuju sistem grešaka u procesu učenja stranoga jezika, a koji je karakterističan za određenu skupinu govornika.

U istraživanju su sudjelovali studenti tj. odrasle osobe, a to znači da im je materinski jezik već potpuno izgrađen. Ta činjenica uzrok je jedne od glavnijih prepreka kod učenja stranoga jezika, tj. utjecaj materinskoga jezika na strani jezik. U raspravi su upotrebljeni simboli L1 (first language, mother tongue) i L2 (second language, target language). 

 

I

 

Prvi dio rasprave uspoređuje učenje govora i učenje stranoga jezika te pokazuje ulogu motivacije u više spomenutim procesima. Ovaj dio također općenito približava problem jezičnih grešaka upućujući na razliku između greške (error) i pogreške (mistake). Greška je naime rezultat nepravilnoga upotrebljavanja gramatičkih pravila. Karakteristično je također ponavljanje istih grešaka. Za razliku od greške, pogreška nije rezultat neznanja. Student upotrebivši nepravilnu formu, svijestan je toga i sam može ispraviti svoju pogrešku. U prvome se dijelu nalazi i podjela na greške ozbiljne koje mijenjaju karakter iskaza (global errors) i greške manjeg značaja (local erorrs).

S obzirom na klasifikaciju prema vrsti greške može se općenito razlikovati dva tipa grešaka: greške uzrokovane interferencijom materinskoga jezika i greške uzrokovane unutrašnjom gramatičkom strukturom drugoga jezika.

Prvi dio obuhvaća također popis udžbenika, gramatika i rječnika koje mogu koristiti poljski studenti te predstavlja njihov pristup problemu grešaka.

 

II

 

Drugi dio potanko objašnjava odnos prema istraživanju. Naveden je niz stručnih naziva potrebnih u raspravi. Ovaj dio pokazuje i način na koji je pripremljeno eksperimentalno istraživanje.

 

III

 

U trećem dijelu predstavljeni su rezultati istraživanja te njihova analiza koja se sastoji od kvantitativne i kvalitativne analize. Sada ćemo ukratko razmotriti glavne rezultate istraživanja.

1. Kvantitativna analiza

Nakon analize cijeloga materijala izdvojeno je 1046 grešaka na 25 483 jedinice teksta. U postojećim podacima pojavilo se prosječno 3,4 greške, a u podacima eksperimentalnoga istraživanja 8 grešaka na 100 jedinica teksta.

Slijedeća tabela predstavlja količinu grešaka na 100 jedinica teksta s obzirom na grupe subjekata.

Kazalo:

B = količina grešaka na 100 jedinica teksta;

1 = III godina, kolokvij, 8 sati lektorata tjednom;

2 = III godina, sastav, 8 sati lektorata tjednom;

3 = II godina, kolokvij, 8 sati lektorata tjednom;

4 = II godina, kolokvij, studenti bohemistike, 2 sata lektorata tjednom;

5 = I godina, sastav, 6 sati lektorata tjednom;

6 = II godina, sastav, 8 sati lektorata tjednom;

7 = III godina, eksperimentalno istraživanje, 8 sati lektorata tjednom, između 17 osoba: 4 – 4 tjedna, 1 – 2 tjedna boravile su u Jugoslaviji na jezičnom tečaju;

8 = III godina, eksperimentalno istraživanje, 8 sati lektorata tjednom;

 

vrijednost indikatora B za grupe subjekata

 

Najviše grešaka, 29,4 na 100 jedinica teksta, pojavilo se u osmoj grupi subjekata, tj. u eksperimentalnom istraživanju. Rezultat potvrđuje pretpostavke na osnovi kojih je istraživanje bilo pripremljeno.

Gledajući tabelu možemo isto tako zaključiti da se količina grešaka smanjuje u procesu učenja. Kad usporedimo količinu grešaka u sastavima prve, druge i treće godine ustvrditi ćemo da kod prve godine količina grešaka na 100 jedinica teksta iznosi 6,9, druge godine 5,5, dok u sastavima treće godine samo 2,2 greške na 100 jedinica teksta.

2. Kvalitativna analiza

2.1. Općenita analiza prema vrsti greške

U 1046 izdvojenih grešaka na 25 483 jedinice teksta samo 3,6 % sačinjavaju pravopisne greške, a čak 96,4 % unutrajezične (prema tradicionalnoj klasifikaciji).

U unutrajezičnim možemo izdvojiti greške leksičke i gramatičke. Leksičke sačinjavaju 15,1 % a gramatičke 81,3 %. Kao što se može vidjeti gramatičke greške tvore najveću grupu svih grešaka. Dijele se na fonološke, morfološke i sintaktičke a njihov udio u postocima iznosi 5,3 %, 29,3 % i 46,7% svih grešaka.

 

Osnovna podjela grešaka prema tradicionalnoj klasifikaciji

 

                                                greške

                            pravopisne        unutrajezične

 

                                                  leksičke                             gramatičke

 

                                                               fonološke     morfološke       sintaktičke

 

 

 

2.2. Podrobna analiza prema vrsti greške

U ovoj raspravi ćemo razmotriti ukratko samo gramatičke greške jer su one najčešće. Osim toga pravopisne i leksičke greške puno lakše nestaju u procesu učenja.

Fonološke greške

Fonološke greške sačinjavaju, kao što smo već napomenuli, jedino 5,3 % svih grešaka. Povezane su prije svega sa hrvatskim/srpskim glasovnim promjenama kao što su: nepostojano a (vrabac – vrapca), jednačenje šumnika po zvučnosti (težak – teška), gubljenje suglasnika (otac – oca), jotacija (mlad – mlađi), palatalizacija (junak – junače) i smjenjivanje -ije-je-e-i (bijel-bjelji-bjelina).

Morfološke greške (tvorba riječi, fleksija)

Poljski studenti imaju puno više problema sa sufiksalnom tvorbom riječi nego sa prefiksalnom tvorbom. Kad govorimo o prefiksalnoj tvorbi mislimo prije svega na tvorbu pridjeva, komparaciju pridjeva i tvorbu umanjenica i uvećanica.

Ustvrdili smo već da morfološke greške sačinjavaju 29,3 % svih grešaka. Većina njih, čak 19,6 %, povezana je sa konjugacijom i deklinacijom. Neke su od tih grešaka unutrajezične, neke su pak interferencijskoga karaktera.

Veliku grupu tvore greške povezane sa složenim glagolskim oblicima, prije svega sa tvorbom perfekta i futura prvog. Perfekt je u hrvatskom/srpskom jeziku prošlo vrijeme složeno od glagolskog pridjeva radnog i nenaglašenog prezenta pomoćnoga glagola biti. Ta osobina uvelike razlikuje hrvatski/srpski jezik od poljskoga. Najčešće studenti ispuštaju nenaglašeni prezent pomoćnoga glagola biti.

Primjer greške: Vesna napisala pismo.

Korektna forma: Vesna je napisala pismo.

Prijevod: Vesna napisała list.

Futur prvi je buduće vrijeme složeno od nenaglašenog prezenta pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva. Pošto je i futur I u hrvatskom/srpskom jeziku složeno vrijeme, situacija se ponavlja. Studenti naime ispuštaju enklitiku (u ovom slučaju nenaglašeni prezent pomoćnoga glagola htjeti).

Primjer greške: Ispričam o jednom događaju.

Korektna forma: Ispričati ću o jednom događaju.

Prijevod: Opowiem o jednym wydarzeniu.

Spomenute greške su nedvojbeno interferencijskoga karaktera.

Greške povezane sa kategorijom glagola unutrajezičnoga karaktera također sačinjavaju dosta veliku grupu. Mislimo sad prije svega na probleme sa tvorbom imperativa, tvorbom prezenta od infinitiva u slučaju provođenja palatalizacije i jotacije i tvorbom glagolskih priloga: sadašnjeg i prošlog.

Sintaktičke greške

Sačinjavaju najveću grupu. Njihov udio u postocima iznosi 46,7 % svih grešaka. Možemo izdvojiti nekoliko tipova sintaktičkih grešaka. Na osnovi istraživanja možemo također zaključiti da se sintaktičke greške teško eliminiraju i da se pojavljuju i kod studenata višeg stupnja učenja. Stoga ćemo u ovoj raspravi sintaktičkim greškama posvetiti nešto više pažnje.

Našu analizu ćemo početi od mjesta enklitike u rečenici. U hrvatskom/srpskom jeziku postoji nekoliko pravila o mjestu enklitike u rečenici koja, kao nenaglašena riječ, ne može doći na početak rečenice ni na početak rečeničnog dijela iza stanke, bez obzira da li je obilježena kakvim znakom ili nije. To znači da enklitike ne mogu doći iza zareza, zagrade, uklopljene rečenice, nabrajanja i sl.

Primjer greške: Ću ići u planine.

Korektna forma: Ići ću u planine.

Prijevod: Pojadę w góry.

Primjer greške: Mladen, koji je već otišao, je odnio vino.

Korektna forma: Mladen, koji je već otišao, odnio je vino.

Prijevod: Mladen, który już poszedł, zabrał wino.

Ako se više enklitika pojavljuje u rečenici onda dolaze ovim redom: li – glagolske osim je – zamjeničke – je. Ako ima više zamjeničkih, onda idu ovim redom: dativne, genitivne, akuzativne.

Primjer greške: Gdje su li nam to ostavili?

Korektna forma: Gdje li su nam to ostavili?

Prijevod: Gdzie nam to zostawili?

Primjer greške: Saznali smo da njih dvojica su se nepotrebno posvađali.

Korektna forma: Saznali smo da su se njih dvojica nepotrebno posvađali.

Prijevod: Dowiedzieliśmy się, że ich dwoje niepotrzebnie się pokłóciło.

Slijedeću grupu sintaktičkih grešaka sačinjavaju greške povezane sa rekcijom glagola koje su nedvojbeno interferencijskoga karaktera. Poljsko pravilo glasi da ako je glagol u rečenici zanijekan, onda je akuzativ zamijenjen genetivom. Poljski studenti nesvjesno prenose ovo pravilo u strukturu hrvatskoga/srpskoga jezika u kojem u više spomenutim slučaju akuzativ nije zamijenjen genetivom.

Primjer greške: Nemam televizora.

Korektna forma: Nemam televizor.

Prijevod: Nie mam telewizora.

Pogledajmo još jedan primjer nepravilne rekcije glagola.

Primjer greške: Veselim se iz susreta. Veselim se susretom.

Korektna forma: Veselim se susretu.

Prijevod: Cieszę się ze spotkania. Cieszę się spotkaniem.

 

Tvorba pogodbenih rečenica, prije svega stvarnih pogodbenih rečenica, slijedeći je aspekt sintakse sa kojim poljski studenti imaju puno problema.

Primjer greške: Ako ću napisati pismo, poslati ću ga.

Korektna forma: Ako napišem pismo, poslati ću ga.

Prijevod: Jeśli napiszę list, wyślę go.

Kao poslednji primjer sintaktičkih grešaka spomenuti ćemo tvorbu upitnih rečenica. U poljskom jeziku upitna rečenica često se tvori bez posebnih čestica i bez inverzje već upitnom intonacijom. U hrvatskom/srpskom jeziku takav je način tvorbe upitnih rečenica prava rjetkost.

Primjer greške: Tebi je svejedno?

Korektna forma: Zar je tebi svejedno?

Prijevod: Wszystko ci jedno?

Primjer greške: Idemo zajedno u planine?

Korektna forma: Hoćemo li ići zajedno u planine?

Prijevod: Pójdziemy razem w góry? Czy pójdziemy razem w góry?

U trećem dijelu greške su razmotrene i u odnosu prema grupama subjekata. Navesti ćemo sad nekoliko glavnih zaključaka. Količina pravopisnih i leksičkih grešaka očito se smanjuje u procesu učenja. U 5. grupi subjekata (I godina, sastav) leksičke greške sačinjavaju čak 23,4 % svih grešaka, dok već u 6. grupi subjekata (II godina, sastav) samo 4,6 %. Fonološke greške također dosta brzo nestaju u procesu učenja. Treba pak naglasiti da morfološke greške i, u još većoj mjeri, sintaktičke greške predstavljaju golemi problem koji je jako teško eliminirati. Eksperimentalno istraživanje (7. grupa subjekata – studenti III godine) pokazuje da sintaktičke greške sačinjavaju 38 % a morfološke  31 % svih grešaka. Očigledno je, također, da je utjecaj materinskoga jezika jači u sastavima nego u kolokvijima. Čitajući studentske sastave, neodoljiv je osjećaj da učenik piše na hrvatskom/srpskom, ali misli na poljskome jeziku.

 

IV

 

Glavni zaključak magistarske rasprave glasi da postoji određeni niz grešaka koji je zajednički svim poljskim govornicima. Uz greške uzrokovane utjecajem materinskoga jezika postoji grupa grešaka uzrokovana unutrašnjom strukturom hrvatskoga/srpskoga jezika. Zahvaljujući klasifikaciji prema vrsti greške možemo ustvrditi da je 54 % svih grešaka interferencijskoga karaktera a 46 % unutrajezičnoga karaktera. Možemo također sa sigurnošću reći da su interferencijske greške pravljene nesvjesno. Zaključiti ćemo i to da je interferencija snažnija u morfologiji i sintaksi. Unutrajezične se greške pojavljuju u pojedinačnim gramatičkim aspektima kao što su: glasovne promjene, tvorba umanjenica i uvećanica ili tvorba glagolskih priloga: sadašnjeg i prošlog. Za razliku od toga, interferencijske su greške česte u složenijim strukturama kao što su: rekcija glagola i red riječi u rečenici.

 

 

 

Bez komentara »

No comments yet.

RSS feed for comments on this post. TrackBack URL

Leave a comment

You must be logged in to post a comment.

Napravljeno pomoćuWordPressa