Lingvističke aktuelnosti

Upisano u kategoriju: Knjige, monografije, Broj 6

Ante Sekulić: RASPRAVE O JEZIKU BAČKIH HRVATA.

 Matica hrvatska, Zagreb 1997, str. 292

 (Mala knjižnica Matice hrvatske. Novi niz; kolo VII,

 knjiga 38)

 

Uz Proslov, bogatu Literaturu, Bibliografsku bilješku, Kazalo imena i Bilješku o piscu, knjiga sadrži devet rasprava već objavljenih u stručnim časopisima:

1. Oko naziva jezika i pravopisa bačkih Hrvata

2. O Ivanu Antunoviću i njegovu prinosu hrvatskom književnom jeziku

3. Ambrozije Šarčević i njegova dva rječnika

4. Pripomene o jeziku Budanovićeva molitvenika

5. Govor bačkih Bunjevaca

6. Povijest toponima i antroponima u Baji i susjednim naseljima

7. Povijest toponima oko Sombora

8. Hrvatski subotički toponimi

9. Hrvatski hiponimi u Žedniku

Radovi su ranije objavljeni: 1. i 2. u Raspravama Zavoda za jezik (1990. i 1993), 3. u Filologiji (1980/81), 4. u Kačiću (1993), 5. u Zborniku za narodni život i običaje (br. 50), 6. i 7. u časopisu Onomastica jugoslavica (1991), te 8. i 9. u časopisu Folia onomastica croatica (1992. i 1993).

S kojih su stanovišta pisane spomenute rasprave, jasno je rečeno u Proslovu:

U suvremenom životu i u raspravama o njemu prihvaća se tvrdnja da je jezik obilježje, oznaka, značajka nekog naroda ili narodne skupine. U prikazima pak povijesti i narodnog života bačkih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca) redovito se ističe njihov hrvatski štokavski, ikavski govor koji su ljubomorno čuvali tijekom brojnih stoljeća života u međurječju između Dunava i Tise.

Budući da se od godine 1991. pogoršalo stanje u borbi za očuvanje identiteta bačkih Hrvata pred pogibeljnom prijetnjom zamjene latiničnog pisma ćiriličnim te izvornoga narodnog govora tuđinskim, učinilo mi se uputnim skupiti u devet rasprava obranu svoga zavičajnoga hrvatskog govora. Središnja rasprava u knjizi je ‘Govor bačkih Bunjevaca’, najbrojnije skupine među bačkim Hrvatima. Građa za spomenutu raspravu skupljena je većinom između godine 1938. i 1950. Nakon spomenutog razdoblja nasrtaji na govor mojih suzavičajnika bivali su sve žešći te je slušatelj jamačno iznenađen koliko se istočnjački govor uvukao u naš narodni život.

Sa svim raspravama u ovoj knjizi želim sačuvati skupljenu građu i jezikoslovno svjedočanstvo o našem puku u bačkoj Hrvatskoj.

U Zagrebu, 13. lipnja 1996.

Ante Sekulić”

Rasprave su krcate dokumentovanim podacima o bunjevačkom (i šokačkom) govoru, njegovim nazivima, grafijskim i pravopisnim rješenjima, o riječima i njihovim oblicima i izgovoru, o imenima, antroponimima, toponimima, hiponimima … kao i o Bunjevcima koji su dali doprinos njegovom proučavanju ili su zaslužni za njegovo očuvanje.

Za djelo ovakve vrste, knjiga sadrži previše štamparskih grešaka (npr. u indeksu Karol Milodanović, a u tekstu više puta Kalor Milodanović, „bački i katolički nadbiskup” umjesto „bački i kaločki”, str. 245, ispermutirane cifre u oznaci godine na str. 8: 1873 umjesto 1837, dvaput slovo „d” umjesto „đ” na str. 19 itd.). Zato čitalac može biti u dilemi da li je neki podatak pouzdan. Npr. u popisu objavljenih članaka Ivana Antunovića navodi se i naslov Bogogrde u psovki i kletvi iz Vile broj 5/1874. Riječi „bogogrda” nema ni u Rječniku JAZU, a ni u Rečniku SANU, pa je to možda jedna od nezabilježenih riječi ili je u pitanju štamparska greška kojom je „nova” riječ nastala od imenice „bogogrđe”. Vjerovatno je ovo drugo u pitanju jer Rečnik SANU, kao jedan od dva izvora za „bogogrđe”, navodi baš „Bunjevačke i šokačke novine” iz 1870. godine, koje je uređivao upravo „Ivan Antunovich”.

Kroz sve rasprave autor bačke Bunjevce (i Šokce) i njihov jezik naziva Hrvatima i hrvatskim, pa se stiče utisak da su i oni sami sebe i svoj jezik tako nazivali, iako u brojnim citatima i naslovima članaka i knjiga koje su u 19. vijeku napisali Bunjevci, čini se, za to nema potvrde.

Jovan Nedić  (Beli Manastir)

Bez komentara »

No comments yet.

RSS feed for comments on this post. TrackBack URL

Leave a comment

You must be logged in to post a comment.

Napravljeno pomoćuWordPressa